In the ghetto

Projektiranje od nekoliko dana zahtijevalo je potragu za izvođačem od godine dana. Naime, interijer koji je trebao hitnu rekonstrukciju nalazi se u Dioklecijanovoj palači, a stanarka nije rockefellerka već Getanka pa nema izvođača koji će hrliti u takav posao. Jedna kratka vremenska rupa u građevinarstvu uzrokovana pandemijom bila je ključna da se jedna firma ipak odluči dati ponudu za izvođenje koja se ne cijeni po suho zlato.
 

Prilikom uklanjanja dijela stropa otkrile su se za beton neobično poetične (vjerojatno prednapregnute) betonske gredice. Naime, pojavile su se gredice oslikane cvjetnom šablonom. Stanarka nije pristala da se ostavi otvoren cvjetno – betonski podgled jer je znala da bi u tom slučaju još jasnije čula topot gornjeg susjeda.

Stan je minimalnim rušenjem i rekonstrukcijom kupaonice dobio centralni pravokutni salon koji s dvije suprotne strane ima spavaonice, a s dvije druge suprotne strane ima otvore. S prvom okolnosti se praktički izbila potreba za hodnikom, a s drugom je osigurana prirodna ventilacija.

Standardni, izrađen od punog drveta, danas već pomalo de-mode, parket uspio je preživjeti gradilište. Jedini pravi tehnički problem bio je složiti keramičke pločice u novonastalu ogoljenu površinu, a da pri tome nigdje ne bude „zuba“. Naime, površina je u svakom smjeru bila u svome padu. I trebao je izrazito tanak estrih, ali na drvenu podlogu. Za ovakve sasvim posebne i nerješive probleme tu je Mapei.

Preciznije, tu je Nivorapid plus Latex Plus.