CeKa
Ono što je danas Centar Kulture na otoku Lastovu, početkom 20. stoljeća bila je zgrada izgrađena za potrebe države u čijem je sastavu Lastovo tada bilo - fašističke Italije. Fašistički urbanistički strateg smjestio je kulturu, skupa s još dvije zgrade, školu i zgradu uprave, na tada prazan plato. Plato je, i tada i danas, bio okružen s čak pet duhovnih objekata. Fašistički strateg ovdje je postupio nevjerojatno suptilno. Umjesto da prvoloptaški izabere najvišu kotu u mjestu, pronašao je širinu u duhovnom krugu i nju ugnijezdio tri društveno najbitne funkcije.
Smijenio se sustav pa je u zgradu uselila Komunistička partija. Onda se još jednom smijenio sustav. Rečenu zgradu s neprohodnim ravnim krovom posljednja smjena dočekala je s kapanjem kiše u kino - salu. Tadašnja lokalna samouprava rečeni problem je riješila tako što je na krov dozidala zidove i sve pokrila dvostrešnim kosim krovom. Prostor je stajao u roh-bau stanju sve dok 2016. Udruga Dobre Dobričević nije dobila prostor u 15-ogodišnji najam.
Najprije je dogradnja je legalizirana. Ne baš slavan posao, ali što se mora nije teško. Onda su uslijedile prijave na sve moguće natječaje kako bi se stekla sredstva za uređenje.
Gradilište prostora za kulturu je sa 7 kora.
Od 2016. do 2020. sredstva su stizala u obrnutom redoslijedu: prvo inventar (donacije knjiga) pa audiovizualna oprema, pa mobilijar, a tek onda namjenska sredstva za građevinske radove. Takav ritam rada zahtijevao je alkemijsku samoorganizaciju. Prijatelji, poznanici, znani i neznani turisti obučili su se za npr. nalijevanje estriha. Pojedini Lastovci su se riješili ostataka keramičkih pločica koje su bile uhvatile paučinu po njihovim garažama. Inventivna glava i spretne ruke majstora Ive Čihoratića posložile su ih u muški i ženski sanitarni čvor.
Jedini rad koji je za nas, investitore, a ujedno projektante i (al)kemičare prošao glatko bio je postavljanje poliuretanskog poda. Angažirali smo "čovika". Nema takve firme u široj okolici kao što je Resin i gazda Zoran Apostolski. Nakon 2 dana muke s topografijom neimarskog estriha, 200 m2 buduće površine za kulturu zasjalo je u punom sjaju.
Danas u novorekonstruiranom dijelu zgrade postoji knjižnica, polivalentna dvorana, rezidencija za goste, uredi i prateće prostorije.
Uređenje još nije gotovo, ali mu se nazire kraj.