hemsjuka

Nakon velike, ali kratkotrajne sreće radi uspjeha oko uglavljivanja suvisle dogradnje i nadogradnje na nesuvislu betonsku legaliziranu baraku, uslijedila je velika, ali dugotrajna trauma oko ishođenja građevinske dozvole.

Parcele od kojih treba složiti jednu jedinstvenu parcelicu su u građevinskom području udaljenom od ostatka građevinskog područja. Čudno izgleda da je ovaj dio građevinskog područja završio tako daleko od naselja, da je osamljen u nekadašnjoj šumi. Sudeći po izrađivaču plana – splitskom Archingu, sve čuđenje je opravdano.

Godina prva. Buduća parcelica trebala bi se spojiti na uredno asfaltiranu cestu. Cesta ide gordo bez bankine, u prvom redu uz more, u smjeru ničega. Međutim, cesta u realnosti istodobno nije cesta u katastru i u zemljišnoj knjizi. Dakle, nije cesta. Vodovod u njenom trupu jest izgrađen legalno. Asfalt je stigao "usput". Kako se cesta nije gradila legalno, nije formirana pripadajuća parcela već nonšalatno prelazi preko nekretnine koja je državno vlasništvo opisano i upisano kao šuma. Dakle, prvi problem u upravnom postupku jest kako priključiti građevinsku parcelu na cestu koja je u katastru i u zemljišnoj knjizi šuma. Nota bene, cesta je izgrađena EU parama što je ponosno istaknuto jumbo tablom na početku trase. Godinama kasnije ispostavit će se u Informacijskoj sustavu prostornog uređenja, ISPU-u, kako je asfalt ipak u smjeru nečega - u smjeru udaljenih neidentificiranih flekica koje mogu biti jedino kakav turistički kapacitet usred ničega. 

Ako ignoriramo osnovni problem s cestom, daljnja začkoljica je što između ceste i parcele postoji dio iste te državne zemlje, također izvan građevinskog područja pa svima, osim nama, nije bilo jasno smije li se preko te zemlje priključiti autom i pješački na parcelu. Drugim riječima, potrebno je odgovoriti na slijedeće nagradno pitanje: Je li parcela uređena u smislu puta ako između nje i puta postoji nepostojeća šuma?

Godina druga. Savjesno, ali bez naročite nade, postupajući prema uputstvima na stranici Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, poslan je zahtjev Republici Hrvatskoj da se osnuje investitoru pravo služnosti na ovom međuprostoru. A kad tamo – sranja u Ruandi - RH na zahtjev nije odgovorila sve dok nije promijenila Zakon o upravljanju državnom imovinom. Tada je poslala obavijest da se od sada pa nadalje i ubuduće pitanjima osnivanja prava služnosti bavi Županija. U međuvremenu je, kao dodatni očajnički pokušaj, na zahtjev projektanta, načelnik općine potpisao nekoliko suglasnosti na temu toga da se radi o putu, da njime upravlja općina, da se svatko smije parkirati gdje hoće i tome slično. Suglasnosti Općine nitko nije uzimao za ozbiljno. Ne čudi ni to da suglasnosti nitko nije uzimao zaozbiljno ako se zna da načelnik nema nijedan akt između Općine i RH kojim bi dokazao ikakvo pravo općine na spornoj nekretnini.

Godina treća. Zahtjev je odbijen rješenjem. Napisali smo žalbu. Nakon nekoliko mjeseci, vrijedni odjel za žalbe rečenog ministarstva uvažio je žalbu i uputio službenika otprilike ovako: stanje je neuredno i zapušteno, pa službenik treba biti fleksibilan.

Nakon još nekoliko ispravaka onoga što se upravnom jeziku zove predmet, a u realnosti bi trebala biti ljetna rezidencija za jednu razdraganu širu familiju koja stanuje u Skandinaviji pa joj je prijeko potrebno doći u Dalmaciju prosušiti kosti od tamošnje memle, oporaviti se od leda, konačno završiti pečalbu i umiroviti se na sjevernoj strani Hvara, predmet je poslan u daljnji postupak.

Potkraj treće godine više ne može biti iznenađenja, već smo zadovoljni tek činjenicom da nema rata, tj. da se ne puca po nama. Utoliko se projektant nije iznenadio telefonskim pozivom iz Županije. Mladoliki muški glas kaže kako oni razmišljaju, sve u svrhu zaštite interesa RH, o tome da ulože žalbu kao stranka u postupku - susjed međašnik jer investitor nema pravo služnosti na magičnu šumu. Malo kasnije, izrečeno potvrđuje ženski glas – županijska šefica. Vapaj o tome da smo pokušali sve moguće načine da se stanje uredi, ali se pokazalo nemogućim, u telefonskom razgovoru je izgledao kao da će završiti suicidom projektanta. 

Tupilo koje nastaje u glavama projektanata nakon kalvarije rezultira besciljnim čačkanjem po ISPU-u. Raison d'etre asfaltirane ceste podnio je zahtjev za izdavanje građevinske dozvole dana 29. 12. 2022. godine. Dozvola je izdana dana 27. 2. 2023. godine. Dakle, niti tri mjeseca nakon što je zahtjev podnesen. Dakle, Raison d'etreu je zahtijev riješen 12 (dvanaest) puta brže! Očigledno, imali su nešto što mi nemamo.

Upravni postupak je postupak u kojem javnopravno tijelo rješava o pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičke ili pravne osobe neposredno primjenjujući zakone. Tijekom upravnog postupka ishođenja građevinske dozvole, u višegodišnjoj suradnji smo imali jedan moždani udar, jedan srčani, tri živčana sloma, dvije trudnoće, od kojih je jedna ima godinu dana završila porodom, a jedna će uskoro - najvažnije je da sve bude u redu. I sve je to život – liječenje, rođenje, a i smrt – kontinuirani upravni postupci koji se izmjenjuju, dopunjuju, koindiciraju. Ovaj upravni postupak nam je poslužio za napisati kratku priču jer od rekonstrukcije vjerojatno neće biti ništa.