ruralni sklop

Otok danas izgleda kao netaknuti krajobraz koji tek šetnjom po prirodnom sedlu otkriva dvije suhozidane kućice. Međutim, priroda je u ovom slučaju zapravo ponovno osvojila vrlo “ruraliziran” i nekad mudro organiziran kultivirani okoliš. Kućice su skromna skloništa poljoprivrednika koji su tu živjeli, zarasli putevi ih povezuju sa mjestima najpovoljnijeg brodskog veza, suhozidi niveliraju terase istodobno osiguravajući površine za čuvanje stoke i strig ovaca, prirodne kamene depresije zadržavaju vodu za pojila… Novi dio sklopa – dva paviljona povezana trijemom smješteni su na zaravnjenom platou, na samom rubu obradivog tla, a sučelice suhozidanim ruševinama, tako da s njima zatvaraju dvor, tj. unutarnje (gospodarsko) dvorište – otvoreni prostor zaštićen od vjetra i sunca. U dvoru, najvažnijem mjestu kompleksa je gustirna i stablo oraha (Juglans regia). Dvor služi kao vanjska blagovaonica, horizontalna komunikacija, ima 2 dodatna spremnika slatke vode (jedan cisterna, drugi impluvij), funkcionira kao pjover kojim se sakuplja dio vode za impluvij… Za ishođenje građevinske dozvole bilo je potrebno rukovoditi se odredbama Zakona o gradnji, Županijskog prostornog plana, Uredbe o ekološkoj mreži, Prostornog plana Općine i konzervatorskim smjernicama. U vrlo kratkom vremenskom periodu sve odredbe su se uistinu mogle zadovoljiti (i u projektu su zadovoljene) kako bi se moglo zakonito dobiti dozvolu. Ipak, pokazalo se najvažnije i najmisterioznije zadovoljiti šeficu odjela za prostorno planiranje, Saša Šegvić. Nakon dvije godine vrijednog dopisivanja, dobivena je građevinska dozvola.